Poljske doktorice na Balkanu u XIX vijeku

Malo ljudi u Poljskoj, a još manje u Jugoistočnim zemljama zna da su jedne od prvih liječnica (žene sa završenim medicinskim fakultetom ), koje su radile u Bosni i Hercegovini, Srbiji, i Bugarskoj bile Poljakinje. U XIX stoljeću, kada je Poljska bila razdijeljena među Rusijom, Austrijom (nakon 1867 g. Austro-Ugarska) i Prusijom, Poljakinje su mogle studirati samo u Švicarskoj, jer su ženama u Lavovu, Krakovu, i Varšavi vrata sveučilista bila zatvorena. 

Teodora Krajewska

            Nakon završetka fakulteta, kako nekad, tako i danas, treba ići na posao. Poljakinje  su imale s tim najveći problem. U rodnim mjestima pred studiranjem, vlada  nije htijela čuti , o ženama liječnicima, stoga  im je zabranjivala  liječničku praksu i nije priznavala njihove diplome završenih visokih škola .

            Slična situacija bila je i u drugim državama Europe. Tada je postojalo svega nekoliko mjesta gdje su žene mogle slobodno raditi kao npr., države  juga Europe; Bugarska, Bosna i Hercegovina, a kasnije također Srbija. Paradoksalno, države koje su bile strogo patrijahalne, bile su najviše otvorene ženama liječnicima. Razlog je ležao u nedostatku liječnika, lošoj situaciji s medicinskom službom Srbije i Bugarske. Zato vlada prihvaća ideju zapošljavanja žena liječnika. U Bosni i Hercegovini, Zemaljska Vlada (a posebno supruga Benjamina von Kàllaya), nakon okupacije Austro-Ugarske, odlučila je osnovati posebno mjesto za njih. Liječnice su  imale zadaću baviti se muslimankama, koje iż religijoznih razloga  nisu smjele biti doticane  od stane drugog muškarca, osim muža.

            Među Poljakinjama, potrebno je istaknuti Teodoru Krajevsku koja je radila u Tuzli, a potom u Sarajevu. Radila je u Bosni i Hercegovini više od 30 godina. Njena prijateljica Bronisława Prašek-Całczyńska bila je prvi stručnjak, zanimala se bolesnom djecom. U Bugarskoj, prva je liječnica bila Leokadia Regutenko, koja vrši funkciju direktora bolnice u Ruščuku. Najpopularnija bila je ipak Marija Zibold. Liječila je žene, kćeri (i  ljubavnice) diplomatskog društva u Bugarskoj Nakon toga dobila je posao direktorice bolnice, poput Regutenko. Također u Srbiji, radilo je nekoliko liječnica, k tomu supruga otkrivača krvnih grupa dra Ludwika Hirszfelda, Hanna. Najzanimljivija bila je Jadwiga Olszewska, radila je istovremeno u Bugarskoj, Srbiji, a pri kraju u Tuzli. Imala je svoga konja, poput ambulante i na njemu dolazila svojim  pacijentima.

            Poljske liječnice pomagali su prije svega ženama. Bile su ne samo liječnice, nego također učiteljice, koje educiraju  pacijente  pomažeći im u svakodnevnom životu.

Bibljografija

Gregorczyk D. J., Polscy urzędnicy w administracji austro-węgierskiej w Bośni i Hercegowinie (1879-1914), „Roczniki Administracji i Prawa”, nr 10, (2010), s.  93-94.

Klejn, Z. Polskie ślady w budowie nowożytnej Bułgarii (1877-1914), Łowicz 1999, s. 224-225.

Jadwiga Olszewska, Słownik Lekarzy Polskich w XIX wieku, t. 1, [red:] P. Szarejko, Warszawa 1991, s. 402-403.

T. J. Lis