Zawisza Czarny iz Grabowca (1370-1428) – spasitelj bosanske princesse

Zawisza Czarny je poznat kao jedan od najvećih viteza u srednjovjekovnoj Poljskoj. Bio je simbol viteštva i viteškog ponašanja. Hrabrost, razum i snaga, su tri vrline, koje su bile njegova personifikacija. Što se tiće njegovog života istorijskih izvora imamo jako malo, ali postoji mnogo legendi, koje se tiču njega. 

Zawisza Czarny na slike Jana Matejkoga "Bitka kod Tannenberga"

            Zawisza Czarny se rodio u Grabowu u XIV stoljeću. U mladosti je imao više snage nego druga djeca. Zbog toga se školovao kao vitez, i učestovao je u mnogim viteškim turnirima, na kojima je većinom pobjeđivao. Na taj način dobio je veliko bogatstvo i poštovanje. Danas bismo mogli porediti ga sa zvjezdicama sporta; Cristianom Ronaldom, Adamom Malyszom i drugima. Njegova slava prostirala se i izvan Poljske..Nakon što je  u Aragoniji (danas Španja) pobjedio Jana iż Aragonije, koji je važio za najboljeg viteza u Europi, dobija neoficijalnu titulu najboljeg viteza. Poslje tog uspjeha, cijela Europa upoznala je viteza iż Grabowa.

           Osim turnira, učestovao je u pravim bitkama. Često se borio protiv Turaka. U 1410 g. učestvovao je u bitki kod Tannenberga, gdje je kao poljski vitez ubijao protivnike iz Teutonskog reda. Bila je to jedna od najvećih bitki u XV stoljeću.  Nijegov prijatelj bio je kralj Mađarske Zygmunt Luksemburski. Upoznali su se kada je Zawisza dobio posao kao ambasador Poljske u Ugarskoj.

           Takodjer je bio  zajedno sa Mađarima u Bosni, kada se Ugarska borila protiv bogumila u Bosni. Kako govori legenda, posvađao se tamo sa ugarskim vitezom Gyülom, koji je htio silovati bosansku princezu Dragu. Zawisza ne samo da je spasio Dragu (koja je kasnije bila  njegova velika ljubav), već je i pobjedio u borbi protiv Mađara. Drugi put sreo se sa njima 1410 g. kada je kod Tannenberga ponovo uspio da pobjedi i to u veoma teškoj bitci.

          Zawisza je umro 1428 g. kada je zajedno sa većim brojem poljskih viteza, bio  zatvoren od strane turaka u Golubcu. Zbog svađe čuvara koji su ga nadgledali jedan od turaka ubio je Zawiszu. Zawisza Czarny iz Grabowca bio je istorijski vitez. Veće od njegovog pravog života, je njegova legenda. Njegova istorija imala je veliki utisak na samu istoriju Poljske. Mnogo Poljaka imalo je ovog viteza, kao uzorak. Danas se možemo sresti sa fudbalskim klubom Zawisza Bydgoszcz, a u poljskoj jeziku postoji izreka „Osljanati se kao na Zawisze”.

Bibliografija

Kuczyński, S. M., Zawisza Czarny, Katowice 1983.

Możejko B., Szybowski S., Śliwiński B., Zawisza Czarny z Garbowa herbu Sulima, Gdańsk 2003.

Szczur S., Historia Polski, średniowiecze, Kraków 2002.

T. J. Lis

Marceli Handelsman – otac poljske istorije

Slavnog učitelja možete upoznati tek poslije dostignuća svoga učenja. Tako je to bilo u slučaju beogradskog učitelja Prve Gimnazije Košte Vujića, za kojega je život bio scenario za filmove. Također i u Poljskoj mi imamo „našega Vujića, pedagoga, koji je školovao  generacije najpoznatijih istoričara. O kome je ta priča? Naravno o Profesoru Mercelim Handelsmanie (1882-1945), istoričaru, medievisti, koji je za svoje učenje; otvarao ne samo blago svojoj znanosti, ale, šta više, svoje srce.

Marceli Handelsman

Handelsman se rodio u Varšavi 1882 g. Poticao je iz Jevrejske porodice, koja se više osječala kao Poljska porodica. Poslije školovanja u Varšavi (gdje je studirao pravo), mladi Marceli odlučio je studirati istoriju. Zbog nemogučnosti studiranja istorije u svom gradu (ruska cenzura nije dozvolila čitanje poljskog znanstvenog časopisa), otišao je u Berlin, Pariz i Zurich, gdje je 1912 g. doktorirao.

Poslije toga vratio se u Varšavu, gdje se angažirao u „Towarzystwo Naukowe w Warszawie”, znanstvenu organizaciju, koja se bavila istorijom. Nakon prvog svjetskog rata, kada je Varšava ponovo postala glavni grad Poljske, dobio je posao kao profesor na Varšavskom Univerzitetu, gdje je predavao povijest stranih zemalja.

Što se tiće zanimanja Handelsmana, možemo reći da je bio „čovijek renesansa”. Nije imao problema da se bavi istorijom srednjeg vijeka (izdao je knjige Kara w najdawniejszym prawodawstwie polskim, Warszawa 1908), kao i istorijom napoleonskog perioda (Napoléon et la Pologne, Paris 1909). Odlično je poznavao sve periode.  Bavio se također istorijom prava (Historia polskiego prawa karnego t. I i t. I, Warszawa 1908-1909) i izdavanjem istorijskog izvora (Instrukcje i depesze rezydentów francuskich w Warszawie 1807–1813, Warszawa 1914). Bio je također autor prvog priručnika za metodologiju istorijskih znanosti (Historyka, Warszawa 1929).

Svi ga znaju ne samo kao vrhunskog znanstvenika, već i kao, a možda i prije svega, kao učitelja i odgojitelja cijele generacije najboljih poljskih istoričara. Na Varšavskom Univerzitetu je vodio dva seminara. Jedno se ticalo povijesti srednjeg vijeka, a drugo istorije XIX stoljeća. Ispod Handelsmanovog krila izašli su na primjer; Tadeusz Manteuffel, jedan od najboljih poljskih medievista, Ludwik Widerszal, koji se bavio povijestom Balkana, ubijen zbog židovskih korijena u vrijeme II svjetskog rata, Mieczysław Żywczyński, crkveni istoričar, Aleksander Gieysztor, „guru” poljske istoriografije poslije 1945, Stanisław Arnold, Stefan Kieniewicz i mnogi drugi, koji su poslije II svjetskog rata imali veliku ulogu u razvitku poljske istorije.

Nažalost Handelsman nije doživio kraj rata. Umro je u 1945 g. jedva nekoliko dana prije oslobođenja njemačkog logora Dora-Nordhausen. Nekoliko sedmica prije toga, u logoru Gross-Rosen rekao je drugom zatvoreniku; […] Trudio sam se ne upropasiti živote[…] i čini mi se, da sam uspio. U svakom slučaju, ostavljam grupu ljudi, koji su opčinjeni istorijom, koji žele raditi i koji znaju kako se radi. Njegova radinost i ljubav za Klio, uvijek žive, i za njegovog znanstvenog unuka i praunuka.

Bibliografija

Więcowski P., Marceli Handelsman, [w:] Marceli Handelsman, Historyka, [red. M. Więcowski], Warszawa 2010, s. 335-346.

Manteuffel T., Wspomnienia pośmiertne: Marceli Handelsman, „Rocznik Towarzystwa Naukowego Warszawskiego”, nr 31-38, 1939-1945, s. 191-193.

Wierzbicka M., Marceli Handelsman [w:] Słownik Historyków Polskich, [red. M. Prosińska-Jackl], Warszawa 1994, s. 175-177.

T. J. Lis