sobota, 19 września 2015

Race Issues and Harry Potter [ENG]




            Harry Potter and the Philosopher's Stone is undoubtedly a cultural phenomenon. It has also a very interesting publication story.  In June 1997, Bloomsbury published Philosopher's Stone with an initial print-run of 500 copies in hardback, three hundred of which were distributed to libraries.  The first edition was shorter than further ones and had only 223 pages. Some short parts of text were not published because the editor needed to lower the costs of publication.  

            One Year later Scholastic Corporation bought the U.S. rights to publish the book in the United States. Of course there were some changes  in publication text, for example the edition was published as a Harry Potter and the Sorcerer's Stone,  but the American editor had more confidence in book success and publish all J.K. Rowling's  text in first edition.

            In few countries (for example  Germany) translation was based on first British edition of book and some parts of text simply don't exists. The most important missing sentence in this translation was - “Thomas, Dean,” a black boy even taller than Ron, joined Harry at the Gryffindor table.

Naturally some people assumed that deleting these from Harry Potter und der Stein der Weisen sentence  was a form of racism. Professor Jefferson Fish contacted even with  Rowling's literary Agent. The Agent explained that the sentence was deleted by British publisher in space-saving edit and change was not related to Thomas Dean's skin color.  Skin Color of Dean Thomas Dean's skin color was not changed in the German edition because German translator never saw these sentence in his text.

References:  


1) Harry Potter ja tarkade kivi (Estonian edition);
2) Harry Potter and the Philosopher's Stone;
3) J. M. Fish, Harry Potter and the Racial Misunderstanding [in:] The Myth of Race,  2013, s. 43.

wtorek, 15 września 2015

Poljaci u Turskoj



 U svojoj posljednjoj bilješke pisao sam o dvojica Poljaka, koji je imali veliki uticaj na ravitak modernoj Turske. Danas bih htijeo reći nešto više šta se tiće Poljaka koji su stanovali i radili u Turskoj u XIX stoljeću.
Ljudi koju malo znoju istorije, mogu pitati, zašto pravi katolici Poljaci, promjnili je religije i odlučili da ću doći kod Turske? Da bi odgovoriti na ovaj pitanje, treba široko predstaviti ovu temu. Situacija Turske bila je slična s situacijom Poljske u kraja XVIII stoljeća, kada izgubila je svoje miejesto na međunarodnoj areni, što se završilo razbitkom Poljske i njoj nedostatakom na karticama Europi. Isto Turska, kao „bolesni Europski čovijek”, izbubila je svoje mijesto i morala se računati sa rečenicima Rusije, Franciske, Austrije ili Velike Britanije. Zato Turska bila je, za mnogo Poljskog vojnika zemljom, gdje je našli prijatela, jer slično kao Turci nisi bili zadovojleni iż politike koja se dešavala u Europi.
Prvi Poljaci, koji su došli kod Bosfor, u većim broju, bili su bunici, koji se borili protiv Rusije u ustanku iz 1831 g. Zbog njih, poljski knez Adam Jerzy Czartoryski osnovao je sele, koje postoji do danas i se zove Adampol. Druga veća grupa Poljaka koji su došli tamo, bili su vojnici generala Józefa Bema, koji su zajedno s Mađrima borili se protiv Austrije u 1848 g.
Većina Poljaka koji su stanovali kod Turske bili su vojnici, koji nisi mogli vratiti se kod Poljske (Austrija, Njemačka i Rusija tretirala je kao zločinca). Zato odlučili doći kod Turske, jer kao vojnici, ništa drugo ne znali kako se radi. Turska, jako rado koristala iż njihov znanosti, jer bili to dobar vojnici koji se znali kako se moderno bori.
Zbog toga mnogo Poljaka nalazila svoje mijesto u vilajeti Turske koje su bile u Europi. U Bugarskoj, Makedonije, ile napokon Bosne. Šta se tiće Bosne, Poljaci bili su  jako aktivni u pacifikacije bune bosanskog beja u 1850 g., gdje borili se zajedno s Omerom Pašom-Latasom. Takođr kasnije bilo je tamo mnogo Poljaka-muslimana. U 1877 g. mnogo iż njih borilo se protiv Rusije. Jedan s najpoznatih ljudi bio je Hursid (Antoni) Terezinski, koji u austro-ugarskom periodu bio je prvi šef vatrogasaca u Sarajevu.

Bibliografija
Kruševac T., Sarajevo pod austro-ugarskom upravom, Sarajevo 1960.
Łątka S. J., Adampol - polska wieś nad Bosforem, Kraków 1992
Łątka S. J., Słownik Polaków w Imperium Osmańskim i Republice Turcji, Kraków 2005.
T. J. Lis

poniedziałek, 14 września 2015

Poljske otce modernoj turske



Upoznan englezki istoričar Bernard Lewis u knjizi „Rođenje modernoj Turske” kada je pisao o izvorima turskog modernog nacjonalizama, u svojim knjizi pokazao je, da veliki uticaj na tvorenje modernog mišljenja Turka imali su dvoje pisaca – Hajreddin Lehli i Mustafa Dželaledin. Ne bilo bi to zanimljivo za istraživača poljsko-turskog odnosa, ako ne činjenica, da su oni bili Poljaci, i zapravo jedan se zvao Karol Karski (1833-1914) a drugi Konstanty Borzęcki (1826-1876).
Zajedno tvorili redakcije časopisa „Basiret” (Napredak), koji je bilo prvom liberalnom štampom u Turskoj. Časopis se bavio glavno reformiranjem Turske i njoj modernizacijom na europski uzorak. Karol Karski pisao je još za mnogo više štampe ne samo u Turskoj ali takođr u Francuskoj. Svugdje promirao revolucjonalne mišlenje. Nije to iznenađenje, jer došao kod Osmanske Carstvo iż Taljanske gdje je bio suradnik Giuseppe Garibaldioga, prvog revolucjonara tadašnje Europe.
            Konstanty Borzęcki pa bio je autor knjige „Les Turcs anciens et modernes” u kojoj kao jedan od prvih ljudi u Turskoj, pisao je da postoji potreba tvorenja modernog turskog nacjonalnosti. Iz ove teze koristao je Kemal Atatürk kojega se zove „otcom modernoj Turske”. Znanstvenici rekli, da knjiga Borzęckoga imala je najveći uticaj za nijegove mišlenje.
Karol Karski kak Konstanty Borzęcki imali naravno savez sa Balkanom. Prvi, kao „Un Bulgar” pisao je tekstove za časopis „Le Courrier d'Orient”, gdje postulirao je, da treba promijeniti crkvu u Bugarskoj, grčkog popa i zastupiti ga bugarskim svećenikom. Istoričari kažu da ova propaganda imala je uticaj za odluke Abdülazisa koji je u 1870 godini, osnovao autokefalijsku bugarsku crkve.
Šta se tiće Borzęckoga, prede svega bio je on vojnikom u turskoj vojsku. Kao paš borio se protiv južnog Slavena iż Bosne, Srbije ili Crnogore. U posljednoj zemlji Crnogori bio je ubijen u ratno vrijeme 1876 godini. Karski umro je kao alkoholičar u usamljenosti. Nije to ništa čudno, jer isti kraj imao je mnogo Poljaka na turskoj zemlji. Poljaci došli su tamo u većini poslije revolucije 1848, kada Austrija pobedala Mađrske. Ali o ovaj skupine, biće neka druga prića.

Bibliografija
Łątka S. J., Mustafa Dżelaleddin, Kraków 1993.
Łątka S. J., Lehli znaczy Polak, Kraków 2012.
Lewis B., Narodziny nowoczesnej Turcji, Warszawa 1972.
T. J. Lis