Marceli Handelsman – otac poljske istorije

Slavnog učitelja možete upoznati tek poslije dostignuća svoga učenja. Tako je to bilo u slučaju beogradskog učitelja Prve Gimnazije Košte Vujića, za kojega je život bio scenario za filmove. Također i u Poljskoj mi imamo „našega Vujića, pedagoga, koji je školovao  generacije najpoznatijih istoričara. O kome je ta priča? Naravno o Profesoru Mercelim Handelsmanie (1882-1945), istoričaru, medievisti, koji je za svoje učenje; otvarao ne samo blago svojoj znanosti, ale, šta više, svoje srce.

Marceli Handelsman

Handelsman se rodio u Varšavi 1882 g. Poticao je iz Jevrejske porodice, koja se više osječala kao Poljska porodica. Poslije školovanja u Varšavi (gdje je studirao pravo), mladi Marceli odlučio je studirati istoriju. Zbog nemogučnosti studiranja istorije u svom gradu (ruska cenzura nije dozvolila čitanje poljskog znanstvenog časopisa), otišao je u Berlin, Pariz i Zurich, gdje je 1912 g. doktorirao.

Poslije toga vratio se u Varšavu, gdje se angažirao u „Towarzystwo Naukowe w Warszawie”, znanstvenu organizaciju, koja se bavila istorijom. Nakon prvog svjetskog rata, kada je Varšava ponovo postala glavni grad Poljske, dobio je posao kao profesor na Varšavskom Univerzitetu, gdje je predavao povijest stranih zemalja.

Što se tiće zanimanja Handelsmana, možemo reći da je bio „čovijek renesansa”. Nije imao problema da se bavi istorijom srednjeg vijeka (izdao je knjige Kara w najdawniejszym prawodawstwie polskim, Warszawa 1908), kao i istorijom napoleonskog perioda (Napoléon et la Pologne, Paris 1909). Odlično je poznavao sve periode.  Bavio se također istorijom prava (Historia polskiego prawa karnego t. I i t. I, Warszawa 1908-1909) i izdavanjem istorijskog izvora (Instrukcje i depesze rezydentów francuskich w Warszawie 1807–1813, Warszawa 1914). Bio je također autor prvog priručnika za metodologiju istorijskih znanosti (Historyka, Warszawa 1929).

Svi ga znaju ne samo kao vrhunskog znanstvenika, već i kao, a možda i prije svega, kao učitelja i odgojitelja cijele generacije najboljih poljskih istoričara. Na Varšavskom Univerzitetu je vodio dva seminara. Jedno se ticalo povijesti srednjeg vijeka, a drugo istorije XIX stoljeća. Ispod Handelsmanovog krila izašli su na primjer; Tadeusz Manteuffel, jedan od najboljih poljskih medievista, Ludwik Widerszal, koji se bavio povijestom Balkana, ubijen zbog židovskih korijena u vrijeme II svjetskog rata, Mieczysław Żywczyński, crkveni istoričar, Aleksander Gieysztor, „guru” poljske istoriografije poslije 1945, Stanisław Arnold, Stefan Kieniewicz i mnogi drugi, koji su poslije II svjetskog rata imali veliku ulogu u razvitku poljske istorije.

Nažalost Handelsman nije doživio kraj rata. Umro je u 1945 g. jedva nekoliko dana prije oslobođenja njemačkog logora Dora-Nordhausen. Nekoliko sedmica prije toga, u logoru Gross-Rosen rekao je drugom zatvoreniku; […] Trudio sam se ne upropasiti živote[…] i čini mi se, da sam uspio. U svakom slučaju, ostavljam grupu ljudi, koji su opčinjeni istorijom, koji žele raditi i koji znaju kako se radi. Njegova radinost i ljubav za Klio, uvijek žive, i za njegovog znanstvenog unuka i praunuka.

Bibliografija

Więcowski P., Marceli Handelsman, [w:] Marceli Handelsman, Historyka, [red. M. Więcowski], Warszawa 2010, s. 335-346.

Manteuffel T., Wspomnienia pośmiertne: Marceli Handelsman, „Rocznik Towarzystwa Naukowego Warszawskiego”, nr 31-38, 1939-1945, s. 191-193.

Wierzbicka M., Marceli Handelsman [w:] Słownik Historyków Polskich, [red. M. Prosińska-Jackl], Warszawa 1994, s. 175-177.

T. J. Lis